I jutros sam prespala, hladni i kišni dani i nisu ni za sta drugo do za spavanje, nigdje mi se ne žuri, uprkos svemu što stoji, ovo nisu dani za akciju, pasiva, otaljavanje šeme: doručak, ručak, večera i to je to. No, što mi je donio ovaj 1.8. moj avgust iliti kolovoz? Za sad ništa osim tog osjećaja oduvijek da je to moje vrijeme, pa kakvo je da je, sve da pada snijeg, avgust je moj, pa još ponedjeljak, sve sami počeci, od rodjenja pa do danas... Ispijam čaj, novine još nisi stigle, pa su mi u glavi jos stare informacije, novo mi nista ne pada na pamet, šupljina u glavi, potpuno nigdje ništa, moglo bi se nešto napabirčiti, ali mi se neda i jutros na tu njivu, očekivala sam puno od ovog dana, od ovog ljeta i avgusta... ko zna, možda se nešto i promijeni, ali sve su prilike da je ovo još jedno propalo ljeto u svakom smislu te riječi. Internet sam prestala da čitam, osim ovdje nigdje me nema, a i ovdje mozda još danas, na tv filmovi koje uhvatim na kablovskoj i serije koje uhvate mene na pinku. Sinoć sam gledala Hičkokov: „Čovjek koji je previse znao“ sa Džemsom Stjuartom i Doris Dej iz 1956. To je inače rimejk njegovog starijeg istoimenog crno-bijelog filma kojeg je snimio u Engleskoj na početku karijere... U Sarajevu završen filmski festival, veče zatvaranja obilježilo prisustvo Breda Pita i Andjeline Džoli kojoj je uručena specijalna nagrada, počasno srce Sarajeva, a sinoć i Barščaršijske večeri sa koncertom sevdalinki, ne zna se šta je bilo tužnije, ili zavijanje starih pjesama ili prazna sjedišta i po koji pokisao slušalac u publici.
Tako je Sarajevo prije avgusta sklopilo svoju šatru i može mirno na počinak. A sa avgustom je nekad sve počinjalo, Italijani su stizali na veliki odmor, vrijeme feragosta, a nigdje gosta.
Ja danas moram da pazim da se osuši juče oprani veš, a to znači da ću čitav dan paziti da ne pokisne, skidati, pa opet prostirati... kupiti, pa opet širiti dok se vlaga bude izvlačila i uvlačila u njega i u sve oko nas... Neki drugi poslovi su davno odloženi i skoro zaboravljeni... Htjela, ne htjela bavim se sitnim, ali za život bitnim stvarima... Ipak dobra volja i malo unutrašnjeg smiješka ništa ne može da pomuti pri pomisli da počinje avgust iliti kolovoz i da se u njemu nešto krupno iza brda valja.
Marc Riboud, Leeds, England, 1954.
