Vraca mi se okus, kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraca, neces me prepoznati
Kao na slobodi, opet ucim jesti, hodati
Otkako te ne volim,
Opet nocu kise moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka mase,
Prazno mi je, ali lakse
Otkako te ne zelim.
Pitao sam ljude, kolko ce to trajati,
Moze li se umrijeti, hocu li se poslije kajati,
Gnjavio sam ljude, pravio sam paniku
Prejako je svijetlo, samo da se oci naviknu
Otkako te ne volim,
opet nocu kise moje,
izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka mase,
Prazno mi je, ali lakse
Otkako te ne zelim.
Otkako te ne volim.
Arsen Dedić
Elliot Erwitt, 1955.
