Fotograf gotovo nezemaljskog osjecaja za kompoziciju.
Svaki njegov klik bio je duboko poniranje u dušu osoba koje je fotografisao. Osjecao je jedinstvenost sadašnjeg trenutka, onog neponovljivog, oslobodjenog juče i sutra, trenutak čistoće...
U životu koji škripi ulicama, prelijeva se po krovovima, unutar mnoštva pritajenih i bučnih sudbina, ima jedan trenutak u kome je sve u ravnoteži. To je taj odlučujući trenutak.
H. C. Bresson taj je trenutak osjecao prije nego li se dogodio. Insinktom, onim kojeg rijetki imaju, osjetio ga već u pulsiranju. Instinkt umjetnika.
Gandhi pred smrt, T. Capote, Henri Matisse, T. S. Eliot, Sartre... neke su od priča koje je ispričao.
Njegovo je oko jednostavno imalo iscrtan zlatni rez antike.
H. C. Bresson: Martine's Legs, 1967
Noge koje opijaju senzualnošću. Isprepletene... dišu pritajenim obećanjem...
"Nisam znala da me tada fotografisao" - rekla je Martine Franck.
Rijetke su fotorafije poput ove. I kod samog Bressona. Vjerujem da je u ovim riječima tajna:
"Za fotografiju treba sjediniti um, oko i srce. To je način života."
H. C. Bresson
H. C. Bresson: Martine Franck, Paris 1975
Vrata je otvorila zgodna, elegantna žena. Martine Franck. Iza nje, do prozora, silueta. Cartier Bresson.
Kazujem kako nemam pripremljena pitanja.
"Dobro" - veli on. "Ja nemam pripremljene odgovore. Možda bi smo mogli sjediti u tišini. Tišina je lijepa."
"Fotografija me više ne zanima" - kazuje, osmjehujući se.
"Crtam, to mi je važnije..."
Recite nešto i vašem osnivanju Magnum agencije...
"Ne, ne, nisam. Ne baš. To su bili Chim i Capa. Tad sam putovao po Dalekom Istoku."
Ali vi ste bili fotoreporter.
"Ne, nikada nisam bio fotoreporter. Placali me jesu, ali radio sam za sebe."
Capa i ja smo bili razliciti. Bili smo prijatelji, ali nismo radili na isti način..."
Iz intervjua, Sunday Times, 2003
H. C. Bresson: Melanie Cartier Bresson
