U provincijskom kinu
vrijeme kao da stoji
tamo su još na cijeni
jučerašnji heroji
i nikad neće stići
do onih jadnih sala
Bergman, Antonioni,
filmovi novog vala
U provincijskom kinu
loše filmove daju;
tamo i danas pravda
pobjeđuje na kraju
Netrpeljivost
(proza u pjesmi)
Najveći Griffithov, a i od filmova uopće nosi naslov
“Netrpeljivost”. Griffith se vraća sve do Babilona,
a onda natrag u ove dane.
Cijela povijest je povijest netrpeljivosti –
rasne, vjerske, nacionalne, spolne, kulturne...
Smrt različitosti! Živjela istovjetnost!
Ili po naški: Sastaše se ter se sasjekoše.
Krleža kaže, da su čovječanstvu put u budućnost
osvjetljavale lomače.
Gorjeli su proroci, vizionari i astronomi. Gorjele su
žene, gorjele su slike, kuće i knjige.
Koliko li je samo svjetlosti.
Piromani se ne predaju. Vječito pronalaze nešto
novo za potpalu.
Čovjek bi, čini se, mogao bez ljubavi, bez dobrote, bez
nježnosti, bez kruha, ali ne i bez netrpeljivosti.
Ona ga drži. Ona drži skupine i skupove na okupu.
Ipak se i dalje rađaju uporni mirotvorci u nadi
da će išta spasti.
I u ovim neurednim krajevima – posvećena lica.
Da je makar upoznati podrijetlo ovdašnje slavne
nesnošljivosti.
Arsen Dedić
(1938)
D.W. Griffith: Intolerance, 1916.
