15. srp 2011.

skupljanje

13. 7. 2011. sreda
9,00... doručak... otvoren prozor... znoj izbija... od pola 8 do 9 sam bila u kupovini za 3 dana... juče mi je on dao 100 km, ulažem i ja svojih 100 km... jutros sam uzela 50 km i stavila u novčanik i donijela 3 kese... vraćeno je 20 km, znači potrošeno je oko 30 km, ne računam siću tamo ili ovamo... znači 10 km po danu... uz jaja, slaninu, sir, ulje i začine kojih još ima u zalihama... znači od 13.7. pa da vidimo do kad će da traje njegov i moj ulog? A kupila sam: 2 veće konzerve tunjevine u maslinovom ulju, veća pavlaka, kutija feta sira, 3 veća fileta smrznutog oslića, žvake, pa 3 paradaiza, 3 paprike, 3 krastavca, pola kg višanja, te glavica kelja i 2 crne čokoladice... zaboravila sam permezan, a kajmaka nije bilo, biće sutra... hah...
Noćas sam loše spavala, vruće, rasprava sa njom o njenom odlasku sa laptopom u bbi centar juce poslije ručka, poslije svega što sam uradila, isplatila europronet i obavila razgovore sa kablovskom o ponovnom prikljucenju koje treba pričekati nekoliko dana... te sinoć poslije serija, pinkova emisija "Hrabri ljudi", o bolesnoj djevojčici Ajši koju liječe prosti i siromašni roditelji, pošto su ljekari ostali ravnodušni na njenu bolest, otac je napravio spravu kojom joj je uvlacio sondu u zdrijelo i nos i vadio šlajm uz pomoć usisivača za prašinu, a tako je i hranio i održavao u životu... vrlo teško, nepreporučljivo za gledanje ovako kasno za starije i osjetljive osobe. Pomoć je prikupljena od običnih ljudi, sistem sadake, i poslata je na liječenje u Njemačku. Valjda će biti i spašena? Ona, a takvih je puno koji ne dodju do tv-emisije i pomoći običnih ljudi. 9,28... ne znam šta da pišem, imala sam puno toga da kažem, ali je odjednom sve nestalo... e da, već drugi put, drugo jutro sretnem neke fine žene koje mi ljubazno ponude prospektić "Život u miriljubinom novom svijetu", ljubazno primim i stavim u tašnu... evo sad razgledam... s vana rajske slike, unutra priča i citati iz Biblije, te obećanje života u Božijem novom svijetu, gdje nema zla, bolesti, a Bog će otrti svaku suzu... Na kraju tekst posebno uokviren sa adresama u raznim zemljama, ako želite dodatne informacije, orginalni tekst je preuzet iz dokumenata 1993-95. iz Pannsylvanie, a štampan je ove godine u Finskoj. Ne znam da li su ovo Jehovini svjedoci o kojima se puno priča da su naporni i da vise na svakom ćošku gdje čovjek krene, ove žene su mi samo ovo ponudile i ljubazno produžile dalje. A ja sam opet kao i nekad u HN u bezizlaznoj situaciji, a oni su uvijek tu za takve... zato valjda jutros opet sve to motam po glavi i mislim: Bože, molim ti se pomozi ovom mom djetetu, zalutalom janjetu i meni majci-ovci da pomognem njoj.
Ide „Zabranjena ljubav“ ili „Klon“ od 11,00... ja sam stavila 3 jaja da se skuvaju, za salatu koju pravim srijedom i pazim na sat (11,05 do 11,15) i gledam šta da iz Danas, izdvojim kao prilog svojim pabirčenjima: ne gledam sport osim Olimpijskih igara kao ni politiku ni političke i politikanske emisije, članke i slično, ali evo nešto iz sporta, pošto sam neki dan odgledala teniski meč i pobjedu Novaka Đokovića u Vimbldonu protiv Rafaela Nadala.
Ludilo koje traje u Srbiji odavno, doživjelo je vrhunac... Ne mora Nole da beži od naroda već od naših sveprisutnih i nezajažljivih političara. Predsjednik Srbije nepromišljeno kaže da se ne može opisati koliko Novakov uspeh znači za našu zemlju, kao da je ta zemlja bilo čime zaslužna za takav uspeh.
P.S. Važniji od svetskih rezultata je način na koji je Novak do njih došao: rad, upornost, odricanje, pa tek onda uživanje. Novak je dakle napravio PREOKRET u svom životu, a mi... ?

(Milojko Pantić: Narod kome se dogodio Novak Đoković; kolumna: IN-direktan udarac; Danas, sreda, 13. juli 2011.)
A 13. jula 1941. U Crnoj Gori je podignut ustanak protiv italijanskog okupatora.

Listaj goro, cvjetaj cvijeće
Crna Gora u boj kreće
Crna Gora u boj kreće
Bez pobjede doći neće


Eh, Crna Gora... tako blizu, a tako daleko...


Frida Kahlo: Henry Ford Hospital 1932.