8,00... ustajanje bez obzira na lijep osjećaj u krevetu, još svježe jutro i poslije dužeg vremena i noći punog odmora i sna... Ali obaveze čekaju, doručak, ručak... jer „mora se jes“ što bi rekla moja mama P.
A i danas je dugo ovdje, na Pabirčenju, čekani i najavljivani 14. juli i Dan Francuske revolucije, vrlo značajan datum u istoriji i civilizaciji ljudskog življenja na zemlji, ali značajan i za mene po mojoj maturi... no o tome ću pisati poslije doručka i još nekih poslova, nadugo i naširoko ili kratko i jasno, ne znam sad kakva će mi biti inspiracija... Možda ću samo prepisati citat iz Danas-a sve mi se čini da danas nisam za pisanje, ko za inat, puno sam smišljala o tome i sad kvrc... ili „trc“ što bi rekao moj tata A. (trc prdonja u mene su pare)
9,10... stavljen kelj i kupus da se kuvaju u pretisu, već miriše lovorov list...
Doručkovale, omlet sa pavlakom i travničkim sirom, pijem čaj sa kokosovim uljem – od juče sam načela drugu teglicu... Mačak se prebacio u ss, a noć je proveo na podu u kuhinji, ispred frižidera, tu sam ga zatekla u 8... e sad se ovo kuva pola sata, pa ću to procijediti, a onda oko pola 2 sve baciti na tavu i maslinovo ulje sa začinima, bijelim lukom i pavlakom, uz to propržiti i suvi svinjski vrat... vruće jelo za vruću julski dan, ali pravim ga ranije, a i na mediteranski način.
Za vrijeme doručka počeh priču sa S. o pavlaci i kajmaku Pađani iz Plane, vrlo kvalitetni i ukusni baš kao što to nekad bješe kod moje bake, tatine tetke, Petruše Kurdulije i njenih kćeri Brene i Đuke iz Preraca, zaseok Drenov Do, zp. Plana, samo što tad ni one, ni niko u Hercegovini nije tako pakovao i prodavao mlijeko i mliječme proizvode u prodavnicama širom bijelog svijeta, nego samo u mješini za sebe i rodbinu, a poneko i za prodaju na najbližoj pijaci... Sad me baš R. zvrcnu na fiksni da čeka onog čovjeka koji mu četvrtkom donosi mladi sir... krasan sir, jest da je prošli put u njemu bilo puno surutke, ali zdrava je i surutka, haha... ali koristim ga za omlete, pojedem onako za večeru, a od ostatka napravim moju već čuvenu musaku od povrća u koju ide i mladi sir. Inače R. osim 100 km koje je platio ovaj mjesec kupuje jaja, sir i toalet papir. Da se zna, a S. ništa, osim što troši i drobi kao da je najpametnija u inter-net-svijetu.
9,45... Ručak skoro gotov, kelj i kupus procijeđeni i stoje do daljnje obrade...
10,00... gledam reprizu turske serije... reprizu!? Da reprizu... najvjerniji sapundzije gledaju i reprize, haha... šalim se, to više ne radim, a ova turska serija je strvarno kvalitetna i nipošto nije sapunica, a za utuć vrijeme po ovoj vrućini i nije loše... poslije ću se prebaciti na Ftv i uživati baš bez ikakve i primisli u glavi, a kamoli misli, čisto uživanje... Baš-baš, što bi rekla Bojana iz VB... gdje li je ona sad?
U toku serije grickam sjemenke suncokreta, stiže on sa sirom i surutkom, cijedim je i pijemo, a komad sira koji je prosto sladak jedem kao MO – međuobrok, super.
Mačak je u ss povukao zavjesu i skinuo je sa štipaljki-žabica, to je iznenađenje koje je sačekalo i njega i ja mu rekoh kad se popeo na stolicu da je kači da uzme moje skinute, a čitave plastične žabice koji sam neki dan zamijenila gvozdenim koje mi je kupila M. na Palama. Kod njega su 3 bile puknute i dala sam mu 4, jednu za rezervu... hahaha... pabirčenje, nego šta. I na njegovo po-traživanje 12 km za kablovsku tv ode iz mog novčanika i danas 20 km, kusur će vratiti.
Konačno i novine u rukama... listam i čitam... danas se izbor zna, znači izbora nema.
Danas: Arhiv, 14. jul
1789 – U Parizu je narod zauzeo zloglasni zatvor Bastilju, simbol monarhije. Taj dan smatra se početkom Francuske revolicije i slavi se kao nacionalni praznik.
P.S. Ipak danas je ps nešto drugo ili već treće. 20 je godina od ZZ, zrenjaninskog Zelenog Zvona, a danas stiže S. pismo iz mog Zrenjanina od prijateljice sa neta.
