9,18... ma ne znam više šta, ni zašto da pišem... vruće, vruće, vruće... zemljina kugla se usijala, ni noću se ne hladi... razmišljam jutros da promijenim dan i noć...
Mi menjamo dan za noc
mi menjamo noc za dan
Prolaze brodovi, trube u cast
zvone na uzbunu
deca uce da placu
deca uce da poznaju svoj glas
U toplim jaslama, u hladu bora
pod zidom cempresa
mi menajmo nasu noc
za neki tudji dan, za neki tudji dan
(EKV)
Kupovina do ćoška, puno voća, povrća i mliječnih proizvoda i jedva na 4-ti sprat, gospodin je opet zakazao, nije došao u 8 da pomogne, naravno još ima para od penzije i ne zna kako se zove, juče je bio k'o nenormalan... ok, pričam sa S. o ovom projektu koji je već u startu propao.... a kako je moglo biti, no to sam uradila zbog svog obraza i svoje mirne savjesti... idući mjesec će se sve okončati, dobiće ocjenu, eventualno prijateljsku procjenu i konačno: kud koji mili moji... zato ne mislim više ići na P. neka on tamo predje da živi, a ovo će na doboš...
9,33... on dođe, ja mu rekoh, S. pridodade, a on opet ode vani... gotovo... Hvala Bogu... Bog sve vidi, vidi me i sad, vidim i ja i kao da čujem: ne daj se i kreni prema zavičaju...
Opet sanjam o Zrenjaninu i Vršcu i mislim: ko mi te snove može uzeti i ne samo snove, jedan je život i pitam se šta još ovdje čekam?
Ako je sve nestalo, ako sam se ljubavi odrekla, mogu li svoju ljubav živjeti na neki svoj način? Biti što bliže, živeti u tragovima, na putevima i osmatračnicama kojima prolaze oni koji još putuju tim pravcem. Vrijeme je učinilo svoje, nisam mu izašla u susret, čekala sam, a sad mogu biti tu gdje će nam se putevi ukrštati, gdje ćemo piti istu vodu i disati isti vazduh. Ljubav nije nestala, ona ne može nestati, ona samo menja agregatna stanja i treba ih znati prepoznati i pratiti...
Prilazi mi S. priča svoju priču o tome kako sam joj ukidanjem neta par dana oduzela sreću... užas, baš mi je sad trebala ona da stavlja so na ranu. Ok, ostavljam ih njihovim porocima i odlazim... u mislima, u srcu i duši već sam negdje daleko na nekoj svojoj sumatri, ali biću, biću jednog dana i zaista, a i Crnjanski je iz Vršca, sve su se kockice složile. Bože, ti me tamo zoveš i ja ti se odavde javljam... pogledaj me i usliši moju molitvu... Dok mi je svoje frustracije izbacivala u već užareni prostor, ukucala sam jedno pitanje i jednu konstataciju:
1. zar tvoja sreća ovisi od mene
2. skloniću se i uživaćemo svi
This Is It!
Eh, sve je tako jasno, k'o nacrtano, ali tako tužno i opet nejasno. O čem je riječ? Gdje mi je snaga? Eh, o tome je riječ.
O, pesme moje, jadna siročadi,
Deco mila mojih leta mladi'!
Htedoh dugu da sa neba svučem,
Dugom šarnom da sve vas obučem,
Da nakitim sjajnim zvezdama,
Da obasjam sunčanim lučama...
Duga bila, pa se izgubila,
Zvezde sjale, pa su i presjale,
A sunašce ono ogrejalo,
I ono je sa neba mi palo!
Sve nestade što vam dati spravlja -
U traljama otac vas ostavlja
(Branko Radičević: Kad mlidijah umreti)
Zelenog lisja sve je manje, izbrojana su proljeća, prebrojana ljeta, nabrojane jeseni i pobrojane zime...
Vratio se i sad se svađaju. Ona izaziva, a on pun alkohola, vrućine i bijesa psuje i prijeti.
Opet odlazi. Ludo kolo, ludilo koola... (duugi akcenat) Ludo kolo koola, Ludilo ludo kola, Kolo ludo luduje, Koola kolo ludo... itd.
Pabirčenje k'o pabirčenje, zanat dokonih, eto nije dugo trajalo, danas sam tugom zbrisala sve sitnice koje život znače, i tu je kraj ovoj raboti, 10 dana - 10 nadanja – i opet put pod snove, dok ne bude put pod noge na ovom ili nekom drugom svijetu...
Prelistah i Danas i ima svašta i nema ništa.
Ništa neću ni citirati, samo ću parafrazirati prognozu za naredne dane jer to je sad „goruće“. Vikend i dalje u plamenu, a eventualno zahlanjenje tek u utorak iduće sedmice... Zbogom pameti, zbogom pabirčenje, zbogom julski zapisi, neka đavo nosi sve, ove dane prvo treba preživjeti, pa ko preživi pričaće, a neko će možda i pisati... pisati i živjeti... baš na taj blog ću ovo da pastam, najavili su se popodne za net.
P.S. Ako danas ovo prebacim na net, tj. na moj drugi blog Pisati i živjeti, podnaslov ili opis bloga će biti: Pabirčenje... ostaci (od) života, baš tako... talog, mulj, pokupljeno sa dna, dna nečega što nekad život bješe... strize, okrajci, ogrisci...
Onaj treći koji je u planu za narednu godinu biće naslovljen na milog: Pisma B. G.... u isto vrijeme biće to i on i lik, poput Kišovog B. Davidovića ili nekog drugog npr. Koliko treba da se pati da se shvati da nam niko ništa ne može, da nije važno gdje i sa kim živimo, već kako živimo svoj unutrašnji život. Pokušaću da se ovim utješim... Kad god mi je tesko, ja sam bliže milom, on je ime za nadu i utjehu.
P.S.1 Gledam danima, satima F-tv i uživam, a uživanje se sastoji od mira, totalnog spokoja, 100% pozitivne energije i praznika za oči i uši... modne kuće, sezone, revije, editorijali, dizajneri, modeli... jedni prolaze i novi dolaze... trenutno Đankarlo Fere, ali u poslednje vrijeme što sam vidjela nešto najbliže meni, mom stilu i senzibilitetu su kolekcije kuće KENZO... rustika, visoki stil, sa visokim sjajem boja, dezena i materijala... i da, u potrazi sam za damskim šeširom sa velikim obodom.
