Gabriel José García Márquez (1927) kolumbijski je pisac, novinar, izdavač i politički aktivist. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1982. godine.
Gabriel García Márquez: Živjeti da bi se pripovijedalo
“Živjeti da bi se pripovijedalo” vjerojatno je najočekivanija knjiga desetljeća koja donosi pregled i oživljava najvažnija razdoblja u životu Gabriela Garcíe Márqueza. U ovoj nadasve zanimljivoj priči kolumbijski nobelovac otkriva nam sjećanja iz svoga djetinjstva i mladenaštva u kojima se stvarao imaginarij iz kojega će proizići neke od temeljnih pripovijedaka i romana književnosti na španjolskom jeziku 20. stoljeća. Pred nama je životna priča Gabriela Garcíe Márqueza, njegova autobiografija u kojoj nam otkriva podrijetlo likova i pripovijesti koji žive u djelima kao što su “Sto godina samoće”, “Ljubav u doba kolere”, “Pukovniku nema tko pisati” ili “Kronika najavljene smrti”. Time ovo djelo postaje vodič za čitanje kroz cjelokupan autorov opus, i nužan pratitelj koji će, nakon čitanja ove knjige, baciti novo svjetlo na nezaboravne odlomke njegove proze.
Marguerite Yourcenar (1903-1988) rođena je u Bruxellesu, odrasla u Francuskoj, ali je živjela uglavnom u Italiji, Švicarskoj, Grčkoj i Sjedinjenim Državama, gdje je i umrla. Jedna je od rijetkih žena koja je postala članom Francuske akademije (1980), a dobitnica je i Nobelove nagrade za književnost (1987). Roman “Hadrijanovi memoari” donio joj je svjetsku slavu.
Marguerite Yourcenar: Hadrijanovi memoari
Djelo je zamišljeno kao pismo koje car Hadrijan piše svom nasljedniku Marku Aureliju. Caru je tek šezdeset godina, ali je teško bolestan. Knjiga, koja je ujedno i roman i povijest i poezija, pozdravila je svjetska kritika kao poseban događaj. Zamišljajući memoare jednog rimskog cara, autorica je htjela “iznutra obnoviti ono što su arheolozi 19. stoljeća obnovili izvana”. Sudeći nepristrano svoj život čovjeka i svoje političko djelo, Hadrijan ne zaboravlja da će Rim, unatoč svojoj veličini, ipak jednog dana propasti. Ali njegov rimski realizam i od Grka naslijeđen humanizam potiču ga da osjeća važnost razmišljanja i služenja do kraja. “Osjećam se odgovornim za ljepotu svijeta”, kaže ovaj junak kojega su problemi čovjeka u svim vremenima: smrtne opasnosti koje izvana i iznutra ugrožavaju civilizaciju, potraga za skladnim suživotom između sreće i “božanske stege”, između inteligencije i volje.
Emily Dickinson: Tiše Od Sna (Odabrane pjesme)1862.
Knjiga odabranih pjesama Emily Dickinson prva je knjiga prijevoda pjesama na hrvatski jezik najznačajnije američke pjesnikinje. Budući da je riječ o dvojezičnom izdanju, ono može poslužiti i akademskom izučavanju djela Emily Dickinson u nas, no prije svega će pružiti čitalačko uživanje u najopćenitijem smislu... U tišini i osami svoje sobe i vrta, Emily Dickinson je - sve u rimovanim katrenima, koje je pažljivo spremala po ladicama i kutijama i tek povremeno i samozatajno čitala rijetkim znancima - potaknuta sitnim zbivanjima svakodnevnog života, pisala o ljubavi, prirodi, životu, smrti i vječnosti, stoga je knjiga upravo podijeljena na istoimena poglavlja, zaokružujući više od sedamdeset pjesama. Kratkoća, sažetost, jednostavnost, koje ujedno indiciraju najveće daljine, dosežu gotovo nepojmljive dubine - samo su neke od značajki kojima bismo mogli pojednostavljeno opisati poeziju ove pjesnikinje, jedne od najvećih američkih liričarki čiji osebujan izraz svrstavamo već u modernu liriku. Ova prva zbirka prepjeva pjesama Emily Dickinson na hrvatski jezik daruje nam njih sedamdesetak, uvodeći nas u jedan novi svijet pun boje, mirisa i zvuka.
The hearts asks Pleasure-first-
and Then-Exscuse from the Pain.
And then -those little Anodynes
That deaden suffering-
And then-to go to sleep.
And then-if it should be
The will of its Inquisitor
The privilege to die.
---
Užitak na prvom mjestu,
Pa bezbolnost srce traži,
Zatim ono sitno sredstvo
Koje smrtne boli draži.
Tada usnuli bi rado,
Ako Inkvizitor želi,
Ustupak da s ovog svijeta
Na onaj se duša seli.
Emily Dickinson (1830 - 1886)
Prepjev-Dražen Dragović
