16. kol 2011.

lica

Romansijer

Zatvoren u talenat kao u uniformu,
Svaki pesnik ima rang već dobro poznat:
Oni mogu da nas zadive kao olujna nepogoda.
Il mladi umru, il sami prožive vek.
I mogu da hrle napred kao husari: ali on
Mora da se oslobodi svog dečačkog dara i nauči
Kako da bude običan i nespretan, kako da bude jedan
Za kime niko neće smatrati da je vredno da se uputi.
Jer da ispuni svoju najsjajniju težnju, mora
Da pristane na potpunu čamu, da bude predmet
Grubih optužbi kao ljubav, između Pravih
Da bude pravi među Prostacima isto tako prost,
A u vlastitom slabom biću, ako može,
Da se tupo smesti sa svim bludnjama Čoveka.

Kompozitor

Svi ostali prevode: slikar iscrtava
Vidljivi svet da ga volimo ili odbacimo,
Premećući po svom životu, pesnik iznosi
Slike koje ranjavaju i spajaju,
Od Života do Umetnosti brižnom preradom,
Uzdajući se u nas da ispunimo pukotinu;
Samo tvoje note su čisti izum,
Samo tvoja pesma je potpuni dar.
Izaspi svoje prisustvo, o ushićenje, padajući
Niz slapove kolena i ustave rtenjače,
Naše podneblje tišine i osvajajuću sumnju;
Ti, jedina, jedina, o zamišljena pesmo,
Nisi u moći da kažeš da je postojanje loše,
I izlij svoj oproštaj kao vino.

Putnik

Mračna je sudbina i dublja od morske zavade.
Sruči se na čoveka
U proleće, kada se cvetovi dan žudeći pomole,
A usov klizi, sneg beo s lica stene
Da on mora da ostavi svoj dom,
Nezadržan ni kao oblak mekom ženskom rukom što sputava;
Ipak, on uvek odlazi.
Treko čuvanih mesta, preko šumovitih gora,
Stranac k strancima, preko nepresušnog mora
Gde riba obitava i voda davi.
Il u guduru samotno kao belorepi orao.
Kraj bujičnih vododerina.
Ptica što se na kamenu gnezdi, nemirna ptica.
Evo glava mu pada umornom s večeri.
I sanja o domu.
O mahanju s prozora, o gošćenju na povratku,
O ljubljenju žene pod lakom pokrivkom;
Al budeći se vidi
Jato ptica za njega bezimeno, a s vrata na ulazu dopiru glasovi
Novodošavših ljubavnika.
Sačuvaj ga od neprijateljskog ropstva,
Od iznenadnog skoka tigrovog za uglom;
Zaštititi njegov dom.
Njegov zabrinuti dom u kome su dani izbrojani.
Zaštititi ga od groma.
Od postupnog propadanja što se širi kao mrlja;
Izmenjujući broj od neodređenog u izvesan,
Donesi radost, donesi dan njegovog povratka,
Sretnome u danu koji se približava, u naginjućoj zori.

Model

Uopšte, čitanje dlana ili rukopisa ili lika
Stvar je prevođenja; pošto je ljubazni
Gospodin često
Zavodnik, namrštena učenica mogla bi da premre
Ako bi tražio da ostane;
Ali, telo ove stare dame tačno pokazuje njenu dušu;
Roršah* i Bine* ne bi mogli ništa da dodaju onom što i glupan vidi
Iz jasne činjenice da je živa i zdrava;
Jer, kada neko ima osamdeset godina,
Čak mala-malecna mrva pohlepe
Čini ga zaista ozbiljno bolesnim,
I dodir očajanja istovremeno je poguban:
Bilo da je grad jednom pio šampanj iz njene cipele ili je
Ona bila guvernanta s dobrim imenom
U crkvenim krugovima, ako je
Njen suprug opljačkao ili je izgubila sina.
Do tada je sve svejedno.
Ona je preživela ono što se desilo: zaboravila: nestala.
Tako slikar može da bude zadovoljan; postavite je u engleski park,
U pirinčano polje u Kini, ili u sirotinjski stan;
Načinite da nebo bude svetlo ili tamno:
Stavite zeleni pliš iza nje ili zid od crvene cigle.
Ona će ih sve uskladiti.
Usredsređujući oko na njihov suštinski ljudski deo.

Vistan Hju Odn (1907-1973)