Ne čujem to što mi govoriš, nego glas.
Ne vidim to u šta si odjevena, već ravan snijega.
I to nije soba, već pol, gdje sjedi dvoje nas,
plus: naši tragovi ne vode ka, već od njega.
Nekad sam znao napamet sve u spektru boje.
Sad razlikujem tek bijelu, ljekar se zbunio tim.
Ali pjesmica uistinu spjevana ako je,
Od nje ostaje još uvijek motiv.
Rado bih legao s tobom, ali to raskoš je.
Legnem li, to s busenom u istoj ravni biće.
I zajecaće starica u kućici čije su noge kokošje.
I sebi meko kuhano jaje svariće.
Prije, kad pjegu posadim, mogoh posuti lužnom soli,
To je, kao talk bubuljici, uvijek pomagalo.
Sada oko tebe u talasima ide ološ goli.
Ti nosiš svijetlu haljinu. Obuzima me žalost.
(1993)
Josif Brodski
(1940-1996)
Jan Saudek - Sarah Saudek
