skip to main | skip to sidebar

The Gleaners

pabirčenje

4. svi 2012.

proljeće



Objavio/la AR*t u 16:03
Pošalji ovo e-poštom Blogiraj ovo!Dijeli na XPodijeli na usluzi FacebookPodijeli na Pinterestu
Oznake: muzika, video
Noviji post Stariji postovi Početna stranica

O meni

Moja fotografija
AR*t
Prikaži moj cijeli profil

Arhiva bloga

  • ▼  2012 (44)
    • ►  10 (1)
    • ►  09 (10)
    • ►  08 (5)
    • ►  07 (10)
    • ►  06 (3)
    • ▼  05 (3)
      • jesen
      • ljeto
      • proljeće
    • ►  04 (3)
    • ►  03 (3)
    • ►  02 (3)
    • ►  01 (3)
  • ►  2011 (222)
    • ►  11 (2)
    • ►  10 (2)
    • ►  09 (32)
    • ►  08 (92)
    • ►  07 (72)
    • ►  02 (2)
    • ►  01 (20)
Powered By Blogger

Oznake

  • art (50)
  • citati (55)
  • dnevnik (21)
  • drama (8)
  • film (6)
  • foto (169)
  • intervju (10)
  • knjige (17)
  • kolumne (14)
  • muzika (59)
  • pisanje (27)
  • proza (12)
  • stihovi (152)
  • stil (14)
  • video (45)

Popularni postovi

  • slobodan tišma
    - Muzika je, po meni, najveća umetnost. Ona je kruna svega. Mislim da je književnost granica prema muzici. Gde prestaje poezija, možda poči...
  • kap mastila
    Kap mastila šta sve može da stane u kapi mastila jedno nenapisano sunce jedna nepotpisana ptica jedan nenacrtani cvet i još će ostati ...
  • voz odlazi
    Voz odlazi Žene ove nose plavetnilo ljutog kamena u očima krupnim, Ubio me mesec samoće i balkanske šume Kad voz u vrbljak uđe na večern...
  • zivi pesak i promaja
    pisano isti dan u drugom postu, sa razlogom, prethodni post mi je imao zadatu koncepciju, htela-ne htela da je izbegnem, ona mi se nametnul...
  • lirski stroj
    Lirski stroj naplavine srca irigacija suznih žlijezda vjetrometina uzdaha kap tinte neba i šuštaj zvijeri dok se prikrada po suhim gr...
  • roditelju
    Roditelju Ko si? Ko i kuda ja, Plod bez ploda tvoj, I sudnja ova u meni reč? Sin, evo, progledavam. Mrenjem za života Skidam sa seb...
  • danilo kiš
    Polazim od toga da mi ništa ne znamo. Metafizika je neka vrsta poezije u prozi. Čovek je nepoznata veličina. Ne znamo odakle dolazimo, ne zn...
  • ožiljci
    Ožiljci na kraju nepregledne sobe leži naš mrtvi Otac koji nikad nije nigdje otišao ni po nebu ni po zemlji u ovom malenom uglu iza svi...
  • vavilonske riječi
    Vavilonske riječi Učini da otvore se vrata, dušo V. Vitmen među svim zlatnim i platinastim ciglama koje smo zidali kao vile i vilenjac...
  • umorna
    Umorna Umor je duboko u meni riba u vodi, podrum u kuci umor je na rubu usne rec upucena nekom ko odlazi nekom ko odlazi vodi me, v...

Pretraži ovaj blog

 
Pokreće Blogger.

Ukupno prikaza stranice